Dječaku je u noći pao šećer u krvi, a pas je to prepoznao i spasio mu je život. Obitelj je upravo zaspala i nije znala što se događa.
Mnogi ne znaju koje je pravo lice dijabetesa. Svi su čuli za njega, no ne smatraju ga nečim ozbiljnim, više ga gledaju kao nekakvu neugodu s kojom osoba mora živjeti, kao što je šepanje ili slijepo crijevo. No, dijabetes je mnogo više od toga. Jedna majka, Dorrie Nuttall je dobila vrlo opasan podsjetnik na to. Prenosimo njezinu priču:
”Ova fotografija nekome možda izgleda kao pas, uspavani dječak i broj na ekranu, no taj je trenutak bio nešto mnogo veće. Ovo je slika u kojoj naš pas Jedi spašava svog dječaka i mog sina. Spašava ga od promjena šećera u krvi i od osjećaja usamljenosti.
Pet minuta prije nego je snimljena ova slika svi smo spavali. Nismo razmišljali o dijabetesu i brojevima. No, u tim trenucima, kada se opustimo, kada samo živimo, kada dopustimo umu da odluta od razmišljanja o dijabetesu, on se pojavi – i stvari mogu postati vrlo strašne, vrlo brzo… Na svu sreću, mi imamo Jedija.
Dok smo spavali Jedi je skočio s krevet i opet se popeo na njega. Osjetila sam ga, ali se nisam budila. Tada je Jedi legao na mene i probudio me je. Otišao je do sinovog kreveta, nije se htio pomaknuti kada sam mu rekla da se vrati. Izašla sam iz kreveta, a Jedi se sagnuo. Moj sin, Luke, je imao dijabetes od kada je bio beba.
Rekla sam Jediju da ćemo ga promatrati i vidjeti što će biti dalje, a on se opet sagnuo (to je bio njegov znak za uzbunu). Tada sam shvatila da je riječ o nečemu ozbiljnom. Uzela sam aparat i izmjerila Lukeov šećer – bio je 57 te je padao sudeći prema Jedijevom ponašanju. Luke se oporavljao od stomačnog virusa tako da je sve ispod 70 bilo nisko.
Luke je ležao pokraj mene, a da nije bilo Jedija ne bih imala pojma da mu šećer toliko pada. Nikada se nije sam probudio kada bi mu šećer padao u ove 4 i pol godine. Mi smo njegova sigurnost, on svaku večer ide spavati te čak ni ne zna da se u potpunosti oslanja na nas da ga čuvamo preko noći.
Zbog toga provjeravamo njegov šećer u noći, svaku večer, imamo mnoštvo aparata te smo naučili Jedija da nas upozori na visok i nizak šećer – dijabetes tipa 1 je zaista nemilosrdan te je svaka pomoć dobrodošla.
Usred bolesti koja čini sve kako bi nam otežala život, ovo je fotografija odanosti, ljubavi i upornosti. Podsjetnik da nećemo dopustiti dijabetesu da pobijedi, da nikada nećemo odustati i da ćemo se uvijek boriti za svoju djecu.
Bravo, Jedi, da, vrijeme je za kasnu nagradu.
Da ne bude negativnih komentara, prije nego sam uslikala ovu fotografiju sam mu dala tabletu za povećanje šećera, ništa više nisam mogla učiniti tako da sam ovo uslikala – jer u trenutku dok čekate da šećer vašeg djeteta poraste, kao što ste učinili već tisuću puta i činit ćete još tisuću puta, jako se lako osjećati usamljeno u svijetu koji ne razumije koliko je opasan dijabetes tipa 1.