Kad je mala Annie Powell imala samo devet godina, dogodila se tragedija. Utopila se u bazenu.
Annie se ne sjeća puno nesreće, ali se sjeća čovjeka u bijelom koji joj je pomogao i nezaboravnog posjeta nebu.
U subotu, 9. lipnja 2018. dan zabave na bazenu u parku pretvorio se u noćnu moru.
Annien tata, Dave, prisjeća se: “Primijetio sam da je jedan muškarac izvadio mladu djevojku, a ona mu je samo visjela preko ruku. I tražio je pomoć. Rekao je: ‘Pomozite mi! Pomozite mi!’”
Kad je spasilac uskočio da započne s oživljavanjem, Dave i Cathy Powell shvatili su da je utopljena djevojka njihova kći Annie.
Mama Cathy se prisjeća: “Primijetila sam da je Annie bila plava od prsa prema gore, a oči su joj bile zakolutane. Izgledala je tako beživotno. A bila je moja djevojčica. Imala je samo 9 godina. Osjećala sam se vrlo bespomoćno i molila sam Boga: ‘Bože, nemoj je uzeti. Neka se vrati.’”
Dave kaže: “Bio sam kraj njezinih nogu i samo sam se molio da oživljavanje djeluje. Samo sam se molio da se vrati u život.”
Kad je stigla ekipa hitne pomoći, Annie su dali kisik i hitno je odvezli u bolnicu udaljenu dvije minute. Kad su Powellovi stigli u hitnu pomoć, liječnici su im rekli da je Annie još uvijek kritična, iako je stabilizirana.
Pretrpjela je srčani zastoj i zatajenje disanja. Sada u komatoznom stanju, Annie je morala biti prebačena u JW Ruby Memorial Hospital, traumatološki centar prve razine u Morgantownu, Zapadna Virginija, radi specijalizirane njege.
“Bio sam stvarno zabrinut za nju”, kaže Dave. I mislim da je tada stvarno počelo kliknulo, znate, da ona nije savršeno dobro, iako diše. I pitao sam se što se tamo događa? I hoće će ikada biti ista.”
Tijekom vožnje, Powellovi su molili, pozivajući prijatelje i članove svoje crkve da mole s njima. Cathy kaže da se žarko molila: “‘Molim te, podigni moju Annie. Molim te, vrati mi je.”
Nakon što je helikopter sletio, liječnici su rekli da su sljedeća 72 sata bila kritična. Sada u medicinski izazvanoj komi, njezina razina krvi i kisika bili su opasno niski. Produljeno vrijeme bez kisika moglo je uzrokovati nepovratna oštećenja njezina srca i mozga da je preživjela. Čak i tada, Dave i Cathy su se nadali.
Cathy se prisjeća: “Izgledala je poput malog robota. Imala je kapu na glavi sa svim tim žicama, a ja sam saznala da je to služilo za mjerenje napadaja. Imala je dušnik, a ja sam se osjećala tako bespomoćno jer nisam mogla učiniti ništa da pomognem.”
Do sada su deseci ljudi ispunili bolničku čekaonicu moleći se za čudo.
Dave kaže: “Sve što smo mogli učiniti bilo je samo se osloniti na Boga i moliti ‘Gospode, samo nam pomozi. Pomozi Annie u ovom trenutku, znaš, čak pomozi liječnicima, s mudrošću i pomozi im da joj pomognu i da vrati se u normalu.’”
Sljedećeg dana, u nedjelju, matična crkva Powellovih održala je posebno vrijeme molitve za Annie i njezinu obitelj.
Crkva je molila: ‘Annie ustani. Annie ustani.’
Cathy kaže: “A oni su govorili, ‘Ustani, Annie; Ustani, Annie’, i to me je dirnulo u srce. I od tog sam trenutka znala u svom srcu da će ona biti dobro.”
Molitve su se nastavile tijekom dana i tijekom noći. Sljedećeg dana u bolnici, Dave i Cathy su dobili dobre vijesti…Annien kisik i razina krvi počeli su se poboljšavati.
Dva dana kasnije, u srijedu poslijepodne, doktori su izvukli Annie iz kome. Kad se probudila, liječnici su je zamolili da pomakne prste, tražeći znakove da je svjesna i da se može pomaknuti.
Iako se Annie ne sjeća puno, sjeća se odlaska u raj. Vidite, dok je bila u helikopteru, Annie je umrla i morali su je reanimirati.
Annie kaže: “Vidjela sam leptire i svi su bili različitih boja. Nisu bile samo obične, znate, svakodnevne boje. Bile su to boje koje niste mogli ni zamisliti. Osjećala sam se jako sretno i radosno i jako voljeno, i ja samo sam to osjetila svuda oko sebe.”
Kaže da se sjeća i da joj je netko pomogao u bazenu.
Annie se prisjeća: “Vidjela sam jednog čovjeka u bijelom koji mi je pomagao u bazenu, i mislim da je to možda bio Isus ili možda anđeo.”
Samo pet dana nakon utapanja, Annie je puštena iz bolnice bez kognitivnih ili fizičkih oštećenja i bez gubitka pamćenja. Danas je Annie sretna i dobro joj ide u školi. Ona i njezini roditelji svima govore da ništa nije nemoguće ako vjeruješ Bogu.
Annie kaže: “Jako sam sretna danas jer se mogu baviti hobijima koje volim, poput vožnje bicikla ili čitanja knjiga. Kad se molim Bogu i mislim na svoje čudo, uvijek kažem ‘Hvala ti, Bože, što si dopustio ja živim.’”
Dave kaže: “Možemo vjerovati i osloniti se na njega da bez obzira kroz što prolazimo, Bog je tu da nam pomogne.”
“Samo želim ohrabriti sve da je On Bog koji može nemoguće učiniti mogućim”, kaže Cathy.