Pored 4 djece nemam nikoga, često gledam u nebo i molim se da ih Bog čuva
“U jednom trenutku života shvatimo da ne držimo konce i da stvari prolaze mimo nas, iako bismo voljeli da je drugačije”, počinje svoje pismo gospođa Jela (76) prisjećajući se svojih iskustava s djecom, koji su bolni. “Ostala sam udovica u 55. godini. Nakon toga sam pet godina živjela u obližnjem mjestu, u vezi koju sam…